Krnjeval MMXVI. – Šentenca
Voćni trg, 10. veljače, 23 sata
U koloni ide Sudac, iza njega Odvjetnik i Tužitelj (u kostimu Magarca), dvojica vode Supjerina kao optuženika s maskom na glavi.
Penju se na binu:
Sudac:
– Nepoštovani i necijenjani, siromašni i opljačkani, prevareni i bespametni krnjevalski puče, počinje suđenje ovdje nazočnome Supjerinu! Ima li što reći Tužitelj Mutež?
Tužitelj Mutež:
– Tražim najstrožu kaznu!
Sudac:
– A odvjetnik Kradež?
Odvjetnik Kradež:
– Nemam!
Sudac:
– Neka Tužitelj Mutež pročita optužnicu!
Tužitelj Mutež:
– Kako je naša vlast kratka, a reforme i bolni rezovi nužni i neizbježni, i kako te kadija i tuži i brani i sudi, počinjemo odmah s iznošenjem optužbi koje sam dobio napismeno od Tajnih službi Krnjevalske republike.
Dakle, ovdje nazočiti i naročiti Supjerino, za tebe se traži najstroža kazna koju naša nepravedna vlast može dati – želimo te žarko užgati! To da ti odmah bude jasno.
Optužen si za najgnjusnije i najodvratnije zločine, skraćeno: po članku 777. bivšeg Zakona o sportu – za opći terorizam i gadnu propagandu!
A krivimo ga:
– prvog dana Krnjevala oženio se s nevinašcem našim, prelijepom Wonder Valentinom i kroz tjedan dana je prevario toliko puta koliko se nabrojiti ne može. Drpao je svaku i svakog koji naiđu, a što je najodvratnije; nije se plodio tako da njegov blud urodi iti jednim novim podanikom naše Krnjevalske republike! A ko će plaćat porez?
– javno je isticao kako je navršio dvadeset ljeta a nije emigrirao u Njemačku, jer da on ima posla – a nema, i da ima dovoljno za život, dok naši podanici gladuju!
– pušio je travu s poljudskog travnjaka, što je očiti čin tajnofašističkog, lažnonacističkog, kriptoustaškog i skrivenokomunističkog djelovanja!
– na javnim mjestima je vikao da se neće učlaniti u Majduk i spriječavao je druge da to učine!
– uvidom u njegov brlog naši su agenti utvrdili da na zidu drži sliku odjevene Daje Puput, a niti jedan jedini lajk nije uputio našoj popularnoj deračici Sjeberini i njenom ženiku Istoku Lojiću!
– dok smo našim novcima gradili novu Turističku palaču, u koju se trebala smjestiti naša jedina hraniteljica gospođa Turista, on je noću ondje bacao rimske novčiće i tako stvarao zabunu i razdor, a dvojica turista optužili su ga da je i rušio zidove, samo nismo utvrdili da tamo ima zidova!
– po cijelom gradu je zapišavao kućice i štandove na kojima naši podanici troše novce i od kojih se naša vlast financira!
– posvađao je naše ljubljene Getane s Maškarama, tako što je pojačavao zvučnike i basove, a njima su pucali prozori, bježale mačke i venulo cvijeće, čak su se i stupovi na Peristilu malo pomakli! Samo zbog ovoga bi trebao gorjeti, znaš!
– ukrao je pare za most koji je konačno trebao spojiti u jednu koaliciju sve naše razjedinjene građane pod jedan porez i jednu vlast!
– po cijele dane se hvalio kako će zaposliti sve naše maškare, a dok ga nitko nije gledao izležavao se, lokao i žderao, trošio naše pare. Drugim riječima zgriješio je neradno!
– na koncu konca i kraju kraja, zapošljavao je na naš trošak svoje teroriste i osnovao tajnu terorističku organizaciju pod nazivom Krast, kako bi sijao mržnju, činio i dalje svoja gnjusobna djela i uznemiravao našu kriptohisteričnu javnost! Planirao je različite sramotne akcije kojima bi preplašio naše jedine i najveće hranitelje, poštovanu i uzvišenu gospodu Turiste, zbog kojih imamo sve što imamo i još bismo željeli imati. Kruh nam je želio oteti iz zubiju! Sramoto! Zbog toga su ulice našega grada prazne i danju i noću – sve je pusto! Nigdje nikoga!
Sudac, nastavlja:
– Jesi li razumio teroristo?
Supjerino:
– Nisam, ništa!
Tužitelj:
– I za to ćeš odgovarati!
Sudac:
– Odvjetniče, imate li nešto za reći?
Odvjetnik:
– Jok, ja sam svoje rekao!
Sudac:
– Dobro, završimo ovu lakrdiju! Izreći ću presudu:
‘U ime prijekog, čistog, poštenog, nepotkupljivog, nepodmitljivog, sjajnog našega Krnjevalskog suda, našeg birokratskog megaaparata i prema starom Zakonu o sportu, osuđujem terorista, utjelovljenje terora, ovdje privedenog Supjerina na sramotno spaljivanje. Kazna će se izvršiti sad i odmah! Vodite ga!
(Jednaka kolona s početka predvođena Sucem, za njim Tužitelj i Odvjetnik, iza njih Supjerino kojeg vode za ruke hoda prema stratištu uz pratnju nekog tužnog, pogrebnog marša)
Na mulu je pripremljena lomača s velikim perom, registrima, gomilom papira i natpisom Birokracija.
Supjerina vežu uz stup, sve je spremno za paljenje.
Sudac:
– Neka gori naložen našom svemoćnom Birokracijom!
Prema Sucu trči Maškara:
– Suče, Suče! Imam papir!
Sudac:
– Kakav sad papir? Baci ga na lomaču, tko čita papire?! Koga zanima?
Maškara:
– TeRor! TeNor! Nije, nije!
Sudac:
– Molim? Ko? Šta? Di?
Maškara:
– Nije on teRor, nego teNor! Nije teRorist nego teNorist!
Sudac:
– Koji k? Daj vamo! Zašto nema para u koverti? (čita) Tenorist Supjerino? Ti znači pjevaš kao tenorist, a ne pucaš kao terorist? Čuješ li šta te pitam?
Supjerino:
– Ja samo pjevam, ja samo sviram…
Sudac:
– U jeeeote… Pa naša presvijetla Birokracija je pogriješila! Nije moguće. Da nevin? Da tenor? A sad ovaj teror? Nije me ni briga, nekoga moramo spalit, već me svrbe dlanovi. Daj baklju!
Supjerino bježi i viče:
– Nisam ja, nisam ja!
Sudac:
– On je nevin? Valjda. Mi nismo. Ovo još nisam doživio. Nekog moramo spaliti! Vatre mora biti! (pita maškare: Oćemo palit?) Onda, palit ćemo Birokraciju kad je zajebala maškare! (pali lomaču papirom). Ples oko vatre. Kraj.
